Početkom studenoga groblja diljem Hrvatske izgledaju drukčije nego ostatak godine. Tisuće svijeća trepere u sumrak, grobovi su uređeni i okićeni cvijećem, a obitelji koje se inače rijetko viđaju susreću se uz grobove svojih najmilijih. Svi sveti i Dušni dan dani su sjećanja, molitve i tihog zajedništva, ali i dani kada se mnogi od nas suočavaju s gužvama, putovanjima i organizacijom.
Upravo zato vrijedi se malo pripremiti. Kad unaprijed znamo kada ćemo krenuti, što ćemo ponijeti i kako ćemo uskladiti obiteljske obveze, više nam ostaje vremena i mira za ono što je najvažnije: sjećanje na one kojih više nema.
U nastavku donosimo podsjetnik na značenje ovih dana i nekoliko praktičnih savjeta kako ih obilježiti dostojanstveno, bez nepotrebnog stresa.
Kako dostojanstveno obilježiti Sve svete i Dušni dan?
Svaka obitelj ima svoje običaje, a nijedan način sjećanja nije bolji od drugoga. Ipak, neke stvari mogu nam olakšati ove dane i pomoći da ih proživimo smireno i s poštovanjem prema pokojnima i prema drugima oko sebe.
1. Znajmo razliku između dvaju dana
Svi sveti obilježavaju se 1. studenoga. Tog dana Katolička crkva slavi sve svete, one proglašene i one koji su živjeli kršćanskim životom, a da nikada nisu službeno proglašeni svetima. Prema Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, 1. studenoga državni je blagdan i neradni dan. Ove godine pada u nedjelju.
Dušni dan, u crkvenom kalendaru Spomen svih vjernih mrtvih, slijedi dan kasnije, 2. studenoga, i posvećen je molitvi za sve pokojne. Taj dan nije neradni, pa je ove godine običan radni ponedjeljak. Budući da je 1. studenoga slobodan dan, većina obitelji groblja obilazi upravo tada, iako je po crkvenom kalendaru spomen na pokojne vezan prije svega uz Dušni dan.
Običaj da se dan nakon Svih svetih moli za sve pokojne potječe iz benediktinskog samostana u Clunyju u današnjoj Francuskoj, gdje ga je uveo opat Odilon, a odande se proširio cijelom Zapadnom crkvom.
2. Planirajmo posjet unaprijed
Na sam blagdan Svih svetih na grobljima su najveće gužve, osobito na većim gradskim grobljima. Parkirališta se brzo popune, a promet oko groblja često je posebno reguliran. Ako možemo, ostavimo automobil kod kuće i iskoristimo javni prijevoz, a za taj dan provjerimo vozni red, jer se ponegdje prilagođava blagdanskim gužvama.
Druga mogućnost je posjet nekoliko dana ranije ili na Dušni dan. Groblja su tada mirnija, a mi imamo više vremena za tišinu i molitvu. Starijim članovima obitelji koji teže hodaju takav posjet bit će puno ugodniji od gužve na sam blagdan. Ako obilazimo više groblja u različitim mjestima, napravimo raspored s rodbinom, kako nitko ne bi cijeli dan proveo u automobilu.
3. Uredimo grob nekoliko dana prije
Čišćenje groba, uklanjanje uvelog cvijeća i starih lampiona te pranje nadgrobne ploče posao je koji je najbolje obaviti tjedan ili nekoliko dana prije blagdana. Tako na sam dan ne žurimo i ne nosimo kante i četke kroz gužvu. Ako grob održava netko od rodbine ili gradsko poduzeće, dogovorimo se na vrijeme tko će što napraviti.
Prije polaska pripremimo torbu sa svime što će nam trebati:
- rukavice i vreću za otpad,
- krpu, malu četku i blago sredstvo za čišćenje kamena,
- bocu vode, jer su slavine na grobljima u tim danima često opterećene,
- škare za podrezivanje cvijeća,
- upaljač ili šibice, po mogućnosti s dužim drškom.
4. Odaberimo cvijeće i svijeće s mjerom
Cvijeće i svijeće izraz su pažnje, ali njihova količina nije mjera ljubavi prema pokojnima. Jedan lijep aranžman ili lončanica jesenskog cvijeća i nekoliko svijeća dovoljni su da grob izgleda uređeno. Lončanice obično dulje traju od rezanog cvijeća i bolje podnose hladnoću. Ako grob posjećuje više članova obitelji, možemo se dogovoriti za zajednički aranžman, pa se troškovi podijele, a grob ne bude zatrpan cvijećem koje će za nekoliko dana uvenuti.
Male svijeće, koje mnogi zovu dušicama, lijep su običaj koji možemo zadržati i s djecom: svatko upali po jednu za nekoga koga se sjeća. Pazimo pritom na sigurnost, osobito po vjetru, i ne ostavljajmo upaljene svijeće uz suho lišće ili vijence.
5. Mislimo i na okoliš
Svake godine nakon blagdana na grobljima ostaju velike količine praznih plastičnih lampiona. Kućišta, parafin i metalni poklopci mogu se reciklirati, pa iskorištene lampione odložimo u spremnike za lampione ako ih groblje ima, a nikako ih ne ostavljajmo pokraj groba.
Razmislimo i o lampionima koji se mogu ponovno puniti, o manjem broju svijeća ili o svijećama koje dulje gore. Jedna kvalitetna svijeća ponekad je bolja od pet koje se istope do sutra.
6. Ponašajmo se tiho i s poštovanjem
Groblje je mjesto tuge i sjećanja, i za nas i za ljude oko nas. Govorimo tiše, ne prelazimo preko tuđih grobova, ne ostavljamo otpad za sobom i budimo strpljivi u redovima i na uskim stazama. Mobitel prebacimo na tihi način rada. Na grobljima je ovih dana i mnogo starijih ljudi, pa ih propustimo na uskim prolazima, ponudimo ruku na stepenicama ili pomozimo nositi kantu s vodom.
Možda ćemo usput sresti poznanike koje dugo nismo vidjeli. Kratak, topao razgovor je sasvim u redu, ali pazimo da glasnim smijehom ili dugim pričama ne ometamo one koji u tišini stoje uz grob.
7. Povedimo djecu i objasnimo im
Djeca često imaju pitanja o smrti, a ovi dani mogu biti nježna prilika da o tome razgovaramo. Ispričajmo im tko je bio djed ili prabaka, pokažimo im fotografije i pustimo ih da sami upale svijeću. Tako sjećanje postaje dio obiteljske priče, a ne nešto strašno ili nerazumljivo.
Prilagodimo razgovor dobi djeteta i ne tjerajmo ih ako ne žele ići. Važnije je da osjete sigurnost i toplinu nego da odrade obvezu. Manjoj djeci posjet skratimo, obucimo ih toplo i dajmo im mali zadatak, primjerice da zaliju cvijeće ili poslože svijeće, jer se tako osjećaju korisnima i uključenima.
8. Sjetimo se i onih koji su daleko
Mnogi od nas imaju pokojne pokopane u drugom gradu ili državi, pa ne mogu svake godine doći do njihovih grobova. Sjećanje ne mora biti vezano uz mjesto. Možemo upaliti svijeću kod kuće, uz fotografiju, ili zamoliti rodbinu da u naše ime posjeti grob i pošalje nam sliku. Lijep je običaj i zapisati nekoliko sjećanja na pokojnu osobu ili ih ispričati obitelji za stolom, kako bi priče o njima živjele i dalje.
Za vjernike je ovo vrijeme i prilika za misu, molitvu za pokojne i osobnu duhovnu pripremu. Neki se u ovim danima odluče i za ispovijed, a ako je dugo nismo bili, korisno je podsjetiti se kako se pravilno ispovijediti.
9. Budimo uz one koji tuguju
Za obitelji koje su nekoga izgubile u protekloj godini, ovo su prvi Svi sveti bez voljene osobe, a takvi su dani često osobito teški. Javimo im se, ponudimo da ih odvezemo do groblja ili da zajedno odemo, ili ih jednostavno pitajmo kako su.
Ne moramo imati savršene riječi. Ako nismo sigurni što reći, pogledajmo kako izraziti sućut iskreno i nenametljivo. Ponekad je dovoljna i šutnja uz nekoga, zagrljaj ili ponuda praktične pomoći.
Sjećanje koje nas povezuje
Svi sveti i Dušni dan podsjećaju nas da ljudi koje smo voljeli i dalje žive u našim mislima, pričama i običajima. Bez obzira na to obilazimo li groblje na sam blagdan, nekoliko dana ranije ili palimo svijeću kod kuće, važno je da to činimo iskreno i s mirom u srcu.
Malo planiranja, obzira prema drugima i brige za okoliš pomoći će da ovi dani proteknu dostojanstveno. Iskoristimo ih i kao priliku da se okupimo s obitelji, jer zajedničko sjećanje na pokojne često nas podsjeti i koliko su nam važni oni koji su još uz nas.
