“Vječni derbi” suprotstavlja dva najuspješnija hrvatska kluba u stalnoj borbi za titulu najbolje momčadi u Hrvatskoj. Naravno, postoji niz rivalstava za koja se može tvrditi da su ni kao jedno drugo, ali ovo rivalstvo je jedinstveno. Obično bi takav žestoki rivalitet zahtijevao da se dva tima natječu u istom gradu. Ipak, splitski Hajduk i zagrebački Dinamo udaljeni su 400 kilometara jedan od drugog. Dok se rivalstvo između dva kluba može pratiti od 1920-ih kada je zagrebački Dinamo (tadašnji Građanski) često igrao protiv splitskog Hajduka u prvenstvima Kraljevine Jugoslavije, ono je postalo najprisutnije od 1991. godine. Izuzetno je praćeno, a Dinamo Hajduk prijenos rijetko tko propušta.
Osjećaj zajedništva pretočen u mržnju i nasilje
Nakon Drugog svjetskog rata, Hajduk i Dinamo nastavili su se sukobljavati prije nego što je formirana “velika četvorka” jugoslavenskog nogometa. Preostala dva kluba bili su Partizan i Crvena zvezda. Međutim, kako se bližio kraj 1980-ih, dva kluba postala su podrška jedan drugome, a osjećaj zajedništva bio je vidljiv kako se približavao raspad Jugoslavije. Hrvatska se osamostalila 1991. godine, a sljedeće godine formirana je hrvatska liga. Zbog toga su Partizan i Crvena zvezda otišli svojim putem, kao i Hajduk i Dinamo, a rivalstvo je ubrzo ponovno zavladalo. Međusobno vrijeđanje, nažalost, postajalo je sve očitije među oba skupa navijača.
Nogomet je strastvena igra u kojoj se pokazuje ljubav prema klubu. Međutim, ponekad se ova strast prelije, a to smo vidjeli mnogo puta tijekom godina. Postoji ružna strana koju ne želimo vidjeti. Strana koja uključuje nasilje, tučnjave i izlaganje nevinih ljudi riziku. Rivalstvo između dva kluba brzo je eskaliralo, a policajci su ubrzo dobili zadatak da preuzmu vrlo aktivnu ulogu na derbijima. I to nas vraća na ono zašto je ovaj derbi tako jedinstven. Rivalstvo je to koje politika raspiruje, ali ona u isto vrijeme i ujedinjuje – doduše rijetko. Prvi predsjednik Hrvatske, Franjo Tuđman, bio je nazočan na gotovo svakoj utakmici zagrebačkog Dinama tijekom 90-ih, pa je čak preimenovao klub u “Croatia”, s nadom da će Dinamo više odražavati novu državu.
Spajaju ih zajednički neprijatelji
A onda je došao Zdravko Mamić. Mamić je postao izvršni direktor Dinama 2003. godine. Nakon famoznog boravka u “Ligi za bedaka” u proljeće 2005., izjavio je da će Dinamo biti prvak svaki put u narednih deset godina. To se obistinilo te je ubrzo zagrebački klub čak postao i relativno redoviti sudionik Lige prvaka. Međutim, od tada ga neki navijači kluba optužuju da koristi Dinamo za osobnu korist. Godine 2014., kada su Mamić i Dinamo zabranili Hajdukovoj ultras grupi ulazak na stadion uoči utakmice, navijači Dinama i Hajduka odlučili su bojkotirali derbi kao čin zajedništva i prkosa protiv Mamića. Ovo nije prvi put da su se navijači okupili. Obje ultras skupine ujedinile su se i godinu ranije protiv nogometnih vlasti za koje se smatralo da loše upravljaju. Obje grupe navijača zajedno su prosvjedovale Zagrebom. Povrh svega, ovo je žestoko rivalstvo, no dok je politika zauzela središnje mjesto u raspirivanju rivalstva, povremeno je okupljala i navijače.
Što se tiče uspjeha na terenu, splitski Hajduk osvojio je prvo izdanje HNL-a 1992. godine te je od tada ligaški pokal uzimao još pet puta. Što se tiče “Modrih”, oni su postali dominantna sila u Hrvatskoj, nakon što su od samostalnosti Hrvatske uspjeli osvojiti 23 naslova prvaka. Dinamo i Hajduk daleko su najuspješniji hrvatski klubovi, osvojivši sve osim dvije ligaške sezone od 1992. godine (Zagreb 2002., Rijeka 2017.). Slična dominacija prisutna je i u kupu.
Ovo je rivalstvo ni kao jedno drugo. Politika je raspirila mržnju između dva kluba, izazvavši nasilje i općenito ružne scene. Koliko god ova dva kluba spaja mržnja, oni su ujedinjeni i protiv zloporabe vlasti pa je, možda, i to razlog zašto toliko volimo sport.
Zanimljivosti
Igrači koji su igrali za oba kluba: Ratko Kacian, Branko Stinčić, Božidar Senčar, Svemir Delić, Hrvoje Jukić, Vilson Džoni, Damir Maričić, Stjepan Deverić, Dražen Boban, Vlado Papić, Saša Peršon, Željko Šoić, Mario Novaković, Joško Jeličić, Srđan Mladinić, Renato Jurčec, Mladen Mladenović, Ardian Kozniku, Goce Sedloski, Mario Bazina, Tomislav Rukavina, Ivan Bošnjak, Mate Dragičević, Niko Kranjčar, Danijel Hrman, Mario Grgurović, Mladen Bartolović, Mirko Hrgović, Dario Jertec, Marijan Buljat, Ivo Smoje, Ante Rukavina, Duje Čop, Ruben Lima, Franko Andrijašević, Ivan Anton Vasilj, Mario Budimir, Dario Špikić
Treneri koji su trenirali oba kluba: Branko Zebec, Vlatko Marković, Tomislav Ivić, Josip Skoblar, Nenad Gračan, Miroslav Blažević, Željko KopićIgrači koji su zabijali za oba kluba u “Vječnom derbiju”: Stjepan Deverić (3 za Dinamo, 1 za Hajduk), Joško Jeličić (3 za Dinamo, 1 za Hajduk), Božidar Senčar (2 za Dinamo, 1 za Hajduk), Ante Rukavina (1 za Dinamo, 1 za Hajduk)
