Ako niste čuli za ime Elena Ferrante, radi se o jednom od najvažnijih imena suvremene književnosti i uistinu ne znate koja ste divna umjetnička djela propustili pročitati. Ova slavna spisateljica, najpoznatija po trilogiji „Napuljske tetralogije“ i po romanu „Moja genijalna prijateljica“ koji je ovjekovječen i na malim ekranima, i dalje je nepoznanica cijelome svijetu.
Ovaj anonimna umjetnica koji je do sada izdala čitav niz uspješnica još se uvijek ne može povezati s licem neke žene koja stoji iz poznatih djela potpisanih Elena Ferrante. Uporna u svojoj anonimnosti, sakrivena pod pseudonimom koji se lako pamti, Elena Ferrante je tajna koju svi želimo dokučiti.
Elena Ferrante – knjige koje se ne ispuštaju iz ruke
Elena Ferrante je pseudonim pod kojim se može kriti bilo tko, a tajnovitost koja obavija taj identitet dovela je do toga se razvio čitav niz teorija o tome tko stoji iza pseudonima i zašto se krije iza njega.
No prvo ćemo otkriti važnost Elene Ferrante kao pisca i objasniti zašto je zaslužila svoje posebno mjesto među najutjecajnijim piscima na svijetu. Elena je autor mnogih bestsellera, a osobito je usmjerena ženskoj populaciji i glavni likovi njenih romana su žene.
Djela Elene Ferrante
Najpoznatiji „Napuljski romani“ izniman su uspjeh ove talijanske autorice, a nastali su u razdoblju od 2012. do 2015. godine. Riječ je o tetralogiji koja se sastoji od četiri romana koja se zovu „Genijalna prijateljica“, „Priča o onima koji bježe i onima koji ostaju“, „Priča o novom prezimenu“ te „Priča o izgubljenoj djevojčici“. Do sada je prodana u nekoliko desetaka milijuna primjeraka, a u Hrvatskoj se također prodalo više desetaka tisuća primjeraka ovog romana što je uistinu poseban broj za naše tržište knjiga.
Tetralogija je napisana na više od dvije tisuće stranica, a okosnica priče je prijateljstvo dviju žena, Elene Greco ili Lenu te Rafaele Cerullo zvane Lila ili Lina. Obje su rođene krajem drugog svjetskog rata u Napulju, a Elena je ona koja je narator i koja piše djelo u prvom licu.
Svaki dio tetralogije pokriva neko vremensko razdoblje pa tako prvi dio prati djetinjstvo i školovanje dviju prijateljica; drugi dio ih prati kroz njihove dvadesete; treći govori o njihovim zrelim godinama i trenutku kada se njihovi putevi razilaze dok četvrti govori o njihovom zrelom dobu i raspletu mnogih stvari koje se vuku još iz prošlosti.
Roman je odličan prikaz jednog grada kroz više od pola stoljeća i priča o prijateljstvu koje doživljava svoje uspone i padove kroz godine. Osobiti doprinos spisateljice leži u sferi obrazovanja jer se važnost učenja, obrazovanja i samoobrazovanja među ženama proteže kroz svaki dio tetralogije.
Ekranizacija djela
Osim toga, HBO je otkupio prava za ekranizaciju ovog djela i napravio seriju koja se pod imenom „Moja genijalna prijateljica“ još od 2018. godine prikazuje na TV-u i namjera je snimiti četiri sezone serije prema scenariju baziranom na njenih četiri romana.
Osim ekranizacije ovog djela postoje i dvije filmske adaptacije temeljene na druga dva romana: „Uznemirujuća ljubav“ i „Dani zaborava“.
Posljednji roman „Lažljivi život odraslih“ oduševio je kreatore Netflixa i bit će ovjekovječen u obliku serije. Radi se u koprodukciji s talijanskom produkcijskom tvrtkom Fandango, istom ono koja je surađivala s HBO kod snimanja prve tetralogije.
Tko je Elena Ferrante – žena bez lica?
Elena Ferrante intrigantna je spisateljica koju svi poznaju pod ovim pseudonimom, ali nitko ne zna njen pravi identitet osim da je riječ o ženi koja je rođena 1943. godine, koja je živjela u Napulju u kojeg je smjestila svoju radnju i koja je majka.
U nadi da će otkriti njeno pravo lice, mnogi su se novinari primili posla otkrivanja tajne njenog identiteta. Neki su tvrdili da je riječ o talijanskoj prevoditeljici Aniti Raji, no kasnije je otkriveno da to nije ona. Sumnja je pala i na Rajinog supruga Domenica Starnona, ali se većina publike protivila tom „otkriću“ smatrajući da ovako nadahnut roman o „ženama“ nije mogao doći iz pera jednog muškarca. Potreba za anonimnošću ove autorice najbolje se vidi iz njenih pisanih riječi: „Vjerujem da, jednom kad su knjige napisane, više nemaju potrebe za svojim autorom“. Iako postoje tri osobe koje znaju njen stvarni identitet, a to su njeni nakladnici i agentica, oni nikada neće otkriti o kome je riječ, baš po željama pisca.
